utorak, travanj 15, 2008
hehe... dosao je i taj dan... u nedjelju tata pomislio da sam vodja sindikata a danas ostala na poslu sat vremena duze :D konacno radim ono kaj volim i nisam niti skuzila kolko je sati :) jos se pojavilo i sunce, i ja odmah sretna :) sefica je vidla moj dizajn i samo ponavljala sugoi sugoi (izvrsno, odlicno), a ja sva sretna :D znala sam da ce joj se dopasti :) voli rozo i girlish dizajn :)
uglavnom, moja prehlada je sve gore i gore :( danas isla jos jednom u apoteku, sef me odveo, i nabavila neke tablete za hmm.. nos, kihanje i slicno. cini mi se da pomaze. a i ako ne pomaze, barem mi je malo bolje :) e da, i prisvojila sam si neciji remen u kuci :D pojma nemam ciji je, vlasnik se nije javio, a meni treba :D jedino kaj je muski, al kaj sad...bolje i to nego da izgubim hlace na cesti.
danas je opet sunce, sunce, sunce :) 19 stupnjeva. sutra ce biti 21. :) volim sunce sunce sunce :)
a kasnila sam na posao 25 minuta danas :( sva sreca pa moje radno vrijeme i nije bas fiksno. ako dodjem malo kasnije, ostanem malo duze i nema problema nikavih. zaspala sam tek u 5 jucer, kihala ko luda, nos mi curio, i mislim da sam temperaturu imala. nisam cula niti jedan od 5 alarma. bitno da ih moji cimeri cuju, i kucaju mi na vrata, al nema toga kaj ce mene probuditi. sutra idem van :) jeeee... trebala sam ici samo sa curama opet. ali poslao mi moj ajsekovac poruku dal hocu ici van s njim i njegovim prijateljima koje sam upoznala u subotu, pa zakljucila da mozemo lijepo svi van skupa :) bude veselo :) a ovu subotu me sef opet vodi u razgledavanje tradicionalih japanskih proizvoda. nakon toga idem opet van :) stvarno se nema vremena ovdje. uskoro, za 3 tjedna imamo golden week. 4 ili 5 neradnih dana, moram provjeriti. samo steta kaj 2 praznika padaju bas na subotu ili nedjelju. a imam slobodna 4 dana u komadu tako da bi to bas mogla iskoristiti za odlazak u kyoto :) ili hmm..osaku... hocu u osaku. znate kako kod nas postoje razlike izmedju dalmatinaca i zagorci. e, ista stvar je ovdje sa ljudima sa kansai podrucja (osaka) i kanto (tokyo). kad god vide nekog tko govori kansai dijalektom, odmah moraju napomenuti "vidi ga, on nije od tud". cini mi se da je osaka super grad. hocu tamo. upoznala troje ljudi iz osake, i svi redom ludi neki :D a i sami govore da se razlikuju skroz od ovih tu. svi se zezaju, znaju se zabavljati, i prilicno su otvoreni prema drugim ljudima. i stalno im je nesto smijesno. hmmm, da u osaki ne vladaju neke cudne supstance u zraku? :D
dobila sam danas i drimviver i fajervrks na poslu. samo naravno da su na japanskom a verzija je broj tri, stara jako. dobro da ih znam jako dobro pa ne bude problema :) a i mogu raditi stranicu u noutpedu, pa nije problem :)
uglavnom, posao ceka :) do sutra :)
četvrtak, ožujak 13, 2008
Danas smo isli u Kawasaki :D :) Zapravo od grada nisam vidla nista, isli smo se samo igrati. tp je raj za djecu (i biznismene bome :D ) koji se zele malo opustiti :D
ugavnom, dosli tamo, i sad kuda cemo... ima jednostavno previse toga. izgleda da su japanci ludiza tim igricama. a nije ni cudo, nije im uopce skupo.. svaka kosta oko 5 kuna. i sto sam tamo sve vidjela. ne mogu vjerovati. imaju sve moguce automate, za pucanja, sviranje bubnjeva, gitare, za loviti stvari (UFO catcher) gdje mozes loviti od torbica, igracki, cokolada, satova, cipsa, keksi, nema cega nema. oni su od toga napravili cijelu znanost :D najcudnija stvar koju sam vidla, bio je stol za kladenje na konjskim trkama. veliki zeleni stol, okolo stolice i ekrani, a po stolu doslovno trce mali konjici :D i ubrzavaju, usporavaju, preticu se. a najsmijesnije mi je vidjeti poslovne ljude kako se igraju :) toga valjda nema nigdje osim u japanu. al vec sam skuzila da je ovdje sve moguce. pa evo par slicica, da vidite kako to izgleda.
srijeda, ožujak 5, 2008
znam, nisam dugo pisala al kad jednostavno nemam vremena :) danas sam dosla doma oko 8, razgovarala malo s najboljim cimerima koji postoje, i vec je ponoc... moram do petka pripremiti prezentaciju svoje zemlje za firmu :) a nakon toga me ljudi iz firme vode na veceru.
uglavnom, danas sam bila na seminaru, o ulaganju u hrvatsku. kako sam se nasla tamo, ne znam niti sam :D :) tata od mojeg ajsekovca je bio zaduzen za to, rekli su mi da dolazi moj predsjednik i pitali dal hocu ici :) naravno da da :) i sef dao dopustenje buduci da tako puno radim (bez obzira sto sam kasnila 25 minuta na posao u ponedjeljak :D ) i otisli smo. bilo je zanimljivo slusati o hrvatskoj u japanu, i hrvatski jezik. i opet sam shvatila koliko smo razliciti od japanaca :) uglavnom... dogodilo se i nesto strasno... nakon seminara, pricali smo malo s ostalima, moji ajsekovci su iskoristili priliku da razgovaraju sa predsjednicima japanskih firmi, a mene ni krivu ni duznu "napao" neki direktor... od dobrih 60 godina.. i da on meni svoje vizitke (ovo je najvaznija stvar u japanu bas svi imaju vizitke i bas svi ih djele drugima. naravno da sam se opet osjecala ko autsajder. moram isprintati neke sa smajlicima :D ). uglavnom, zanimalo ga zasto sam tu, cime se bavim... i zasto pijem samo vodu :D dal sam muslimanka da ne mogu alkohol piti. ocito me htio napiti. a ja njemu ponavljala da alkool ne pijem. prica je dalje isla, kako sam prekrasna, prelijepa, dal imam decka u hrvatskoj :D slagala sam mu da imam, mislila da ce ohladiti. (ponavljam, ima 60 godina). veli on "ok, al u japanu sigurno nemas" :D i kaj da velim na to.. pitao dal zivim sama... rekao kako ima srece da je danas ovdje i da me moze upoznati :D ponavljam, 60 godina. pitao me i za broj mobitela, rekla sam mu da ga ne znam :D al zato je snalazljivi, odmah rekao nek ga obavezno nazovem (vizitke, i to mi ih 4 komada dao, valjda za slucaj da ne izgubim jednu :D ) ako zelim na veceru i pojma nemam kud :D hvala bogu, cula sam iza sebe hrvatski pa sam se samo prespojila :D ti japaci su stvarno malo ludi dok si popiju. nisu nasilni niti nista, samo imaju jako puno hrabrosti. a to mi se vec dogodilo jednom kad smo vani bili... neka tri sararimana ("biznismeni" u japanu, svi su takvi :D to je tu normalno, a barovi su puni ljudi u odijelima koji piju nakon posla) zagledaju se u mene kimaju mi s glavom i palac u zrak..a dok su trijezni svi nomalni, svako svojeg posla gleda. razgovarala sam s jos jednim japancem..taj ima neke novine. uglavnom, odusevljen je hrvatskom, bio kod nas prije 20 godina i jako mu se dopalo. i sad, trazi dopustenje za jedno pitanje... naime, nije mu bilo jasno, kako to da su prezentirale samo zene. jer u japanu zene jos uvijek nisu u rangu s muskima sto se posla tice. objasnila sam mu da je to kod nas drukcije...
iznenadjuju me te razlicitosti u tokiju... ima dijelova grada u kojima je sve sareno, sve puno neonskih reklama, prenatrpano sa ducanima i ljudima... ima mirnijiih mjesta sa hramovima, zenama u kimonima..a ima i mjesta po kojima nikad ne bi rekao da si u japanu..ovo je defintiivno grad put suprotnosti.
netko je u prijasnjem komentaru pitao dal se ljube u javnosti. pa ne znam, nisam do sad vidla. al vidla sam parove koji se drze za ruke. bas cu ih pitat malo vise o tome. raspravljali smo i o reputaciji koju japanci imaju kod europljanki. kazu da su im negdje na 30. mjestu, ako ne i nize. ali zato eurpljani vole japanke, pa ako nista drugo,japancima ostaju najbolje cure :D kazu da oni nemaju predodzbu sto je nama lijepo a sto nije,. recimo vide europljana, i ne mogu prosuditi dal je zgodan ili ne. oni imaju sasvim drukcije kriterije. valjda zato japanke padaju na "nase" decke, bez obzira kako izgledali :D znimljivo mi je da ovdje decki nose torbice preko ramena sminkersku odjecu a da ih se ne smatra sminkerima, lakirane torbice i cipele, raspravljaju o izgledu drugih decki a da ipak vole cure, i opcenito nemaju tih kompleksa ko kod nas. inace, svi misle da su mali i niski. nije to bas tako. ja sam ovdje medju nizima (163.5 :D ). jedino sto nema bas jako visokih ljudi pa im ocito to snizuje prosjek.
danas sam u ducanu nakupovala sve sto se u kutijama moglo nakupovati :D :) tako da sad imam miso juhu iz vrecice, tjestenine iz vrecice, rizu iz "vrecice" (gotova, samo se mora podgrijati)... kome bi se jos dalo kuhati. uglavnom, imam jos tolko toga za pisati, al sam previse umorna i za 9 sati treba na poslu biti :) nakon posla imam vec jedan dogovor pa opet nista necu stici :) tako da vas sve pozdravljam :)
nedjelja, ožujak 2, 2008
ODLICNO!!! bas sam se zabavila :) cim sam u drugom stanu, sve je bolje :) Jucer sam se probudila u 3 popodne i isla van sa jednim deckom i njegovim prijateljima. jeli smo korejsku hranu :) da neko ne bi pomislio, nisu bili psi :D zanimljivo mi je koliko su japanci usredotoceni na posao. jedan decko je pricao kako upravo otvara svoju firmu. tu je posao stvarno vazan. ali ne kako svi misle kod nas da japanci puno rade, da nisu normalni, bla bla. nego tu to sve shvacaju puno ozbiljnije. moras raditi ako hoces nekak zivjeti. ovi svi moji nemaju jos niti dvadeset a svi imaju honorarni posao. vele da moraju raditi, jer godina faksa kosta 46000 kuna. i nitko se ne zali, zato jer im je fakultet jako vazan. cini mi se da mi doma sve shvacamo nekak previse olako.
danas smo isli u razgledavanje Asakuse. stvarno mi se dopalo :) bacila sam i novcis i zazeljela zelju i udisala dim da budem pametnija :D ko da mi to treba :D probala sam i ningyoyaki, male "keksice" punjene sa necim od graha? :D ako sam dobro shvatila.. fino :) ma tu je sve fino.
kasnije su me odveli na jos malo japanske hrane, ovaj put okonomiyaki. dakle, sjedi se za stolom na kojem je vruca ploca (???), dobi se zdjela sa smjesom. to se sve promijesa, i onda sam to peces :) i tu unutra ide zelje (mama, mislim da budem ja morala to zelje poceti jesti :D tu ga ocito skoro svaki dan jedem :D ). naravno da je i to bilo fino :) jedino kaj ne kuzim je japanska opsjednutost majonezom :) majonezu stavljaju bas na sve.
kasnije sam isla piti ( :D nisam bas puno pila da ne bi ispalo) sa jednim ajsekovcem i njegovim prijateljima. pitala sam ih dal japanci psuju. nisu se mogli sjetiti niti jedne psovke. pitam kaj rade kad su ljuti jako na nekoga, dal ga ikad opsuju. vele da ne, da se jednostavno prestanu razgovarat s tom osobom. vele da kud bi dosli kad bi svatko od njih postao agresivan i poceo psovati. zanimljivo razmisljanje :) zato nisu bas skloni strancima, jer stranci rade nerede. jedna zanimljivost za stanekca.. u japanu je najveci prekrsaj koji mozes napraviti, da vozis dok si malo popijes. vele da nema sanse da to iko napravi. kazne su uzasno velike i ostanes bez vozacke na godinu-dvije. a ako slucajno nekog pregazis dok vozis pijan, odes u zatvor na par godina i platis ogromne novce. trebali bi i mi nesto takvo uvesti.
zanimljivo mi je da se bas svi japanci bave nekim sportom. kazu da su u srednjoj skoli svi decki u nekom klubu. neki igraju nogomet, neki kosarku, neki bejzbol..svatko ima nesto.
danas sam isla u ducan :D pojma nemam kaj sam kupila. sve je na japanskom. zena na blagajni je bila tako dobra da mi je udjelila stapice :) da imam s cim jesti. mislim da sak kupila tofu, al nisam sigurna :D dobra stvar ovdje je da imaju hrpu gotove hrane. i mozes normalno kupiti rucak, veceru, nesto. a cijena tih gotovih ruckova pada 30% na kraju dana, jer se mora prodati. imaju i jako puno tjestenine u "vrecici" (zapravo je u kutiji). japanci ne kuhaju bas doma, nemaju vremena. a nekima se niti neda, pogotovo samcima. iznenadjuje me japanska inventivnost kad treba nekud objesiti kapute. jucer smo kapute stavljalina vjesalice, i one se objese poredane na zidu iza tebe. danas sam se susrela sa ogromnim papirnatim vrecicama. i kaputi se spremaju u vrecice. kad ides, lijepo uzmes vrecicu od svojeg stola.
to bi bilo to za danas, umorna sam a sutra posao :) ovdje vrijeme uzasno brzo leti :)
petak, veljača 29, 2008
i tako... preselila sam se :) sad zivim u 7.29 kvadrata ali je super :) soba mi nije bas tako mala kako zvuci, sama sam unutra, toplo je jako, imam i dekicu... svoj stol, brzi net.. uglavnom, zadovoljna sam bas :) cimeri su mi super kolko vidim :) ima nas puno al mislim da je to ok :) budem stavila neke slicice kad poslikam. zivimo u kuci, tradicionalnoj navodno, imamo i vrt i balkon... sve super :) kad sam isla potpisat ugovor, dobila sam kovertu sa svim papirima.. i gore je hrpa zastava..ali hrvatske nema.. ja sam se pravila da sam sokirana, decku je bilo tako neugodno :D obecao je da ce drugi put staviti kad dodjem :D samo se klanjao :D
danas sam dobila prvu placu :) za ovih 5 dana :) i nesto jos unapred :) uglavnom, sve sam vec potrosila :/ trebala sam stan platiti... navikavam se i na japansku hranu i stapice :) bas mi ide vec :) nema sanse da ostanem gladna :D
uglavnom... nemam bas nesto pametno za pisati... sretna sam jer sam se preselila i sad je sve super :) a cini mi se ko da sam ovjde vec mjesec dana...obicno vele da treba mjesec-dva da se priviknes..meni je vec sad postalo normalno....nadam se da ce tako i ostati
budem malo poslikala cetvrt pa svaim koje slicice. sad sam uzasno umorna, 3 sata su pa nemam bas inspiracije. opcenito zadnjih dana dva-tri dana mi se nije pisalo...nadam se da cu sutra imati inspiracije, pa pisem dalje :)
srijeda, veljača 27, 2008
:D jako sam umorna, ali ovo moram napisati... na poslu je bilo.. dosadno :D napravila sam skoro sve kaj sam morala za sljedecih bar tjedan dana... i zakljucila da mi se neda biti doma pa sam prihvatila poziv od jednog decka iz njemacke... da idemo van... bilo je jaaaaako cudno... ovdje sam 6 dana a mislim da nisam vidla niti 20 bijelaca.. nije da mi smeta, istina... :D uglavnom... on se nasao sa ostalim praktikantima koji su u tokiju... bas je bilo zanimljivo drustvo... sa 3 kontinenta :) i sad, isli mi na veceru..u restoran "big pig" :D uglavnom.. mislim da su mi podvalili meso... (mama, molim te nemoj ovo citati :D ) stalno su ponavljali da nije meso, al nisam bas sigurna...))na kraju su mi i za doma spremili posebnu veceru i ispricavali se :D (evo, upravo dala cimerici jer nije vecerala) ne znam zasto meni japanci uvijek daju hranu :D valjda vide da mogu jesti :D i zakljucila sam da volim sake :D uglavnom, bilo je stvarno odlicno vani... sve dok nisam morala doci doma zadnjim vlakom.. sa stanicama i linijama sam se snasla...al problem je bio naci pravi izlaz.. i pitam striceka na stanici dal govori engleski.. on veli da ne i nek pitam u policijskoj stanici (blizu je).. i sad, vidim ja striceka policajca par metri daje i odem do njega da mu pokazem adresu... i pitam ga "eigo?" :D a on samo par rijeci engleskog zna.. i pita me "nihongo? sukoshi?" :D ja njemu "hai" (da, malo razumijem :D ) .. i sad gleda on to i gleda..razmislja...zove na mobitel.. i veli "polis stejsh" :D a ja njemu pokusavam reci da me samo zanima koji izlaz moram uzeti :D on nece ni cuti :D i ponavlja "polis stejshn, mep" :D i stvarno me covjek odveo do policijske stanice da pogledaju na kartu di mi se stan nalazi :D stan 3 minute dalje od stanice :D bitno da me vodil desetak minuta... bome sam se naklanjala sa "arigatooo gozaimasu" :D ti japanci su stvarno ljubazni...
uglavnom..japanski vecei.. to je stvarno cudo jedno... dodjem na wc i nesto se upali... eh, da, imaju oni i sumove :D da se slucajno nesto ne bi culo..a na wc-u.. tako je rijesena misterija zasto na poslu uvijek prvo puste vodu kad idu na wc. a na veceu, pa nema cega nema. imaju cak i stapice za usi... ono, valjda ako doma ne stignes...
uglavnom... imam jos toliko dojmova od jucer i od danas...svaki dan me hrpa stvari iznenadi...ali sad sam previse umorna da pisem... a jucer moja cimerica plakala cijelu noc, danas place u drugoj sobi jedna :( nadam se da nece i mene uloviti... uglavnom, zelim svima laku noc, kad se malo odmorim, nadam se da cu uspjeti napisati neki dobar post :) pozdrav!
utorak, veljača 26, 2008
Zapravo..necu sad pisat kako sam ga uvrijedila...:( sad je gotovo :( prilagodjavam im se maksimalno, pazim na sve, tako su dobri prema meni i evo ti gluposti onda :( a ne znam kad mi je zadnji puta bilo tako zabavno ko danas...sve do sad... no uglavnom, neda mi se pisati... bas se jadno osjecam :( a vec je proslo jedan i moram ici spavati... pa pozdravljam vas sve lijepo...
nedjelja, veljača 24, 2008
Ovo je moja soba
Ovo je kupaona... Zmazani rucnik (vjerojatno ga sve koriste) necu staviti tu ipak.
a ovo je zahod...mogu se i ruke prati..
I blistavo cista kuhinja (valjda nisu culi za pur i ajax i slicno)... (za mamu: vidis mama, da ti je najmilija prvorodjena kcer ipak prilicno uredna. ovako nesto cak ni ja ne bi mogla napraviti :D a cekaj samo da vidis kako ce mi buduca soba izgledati :D )
subota, veljača 23, 2008
naravno da sam zaspala... mislila sam da vremenska razlika nece imati utjecaja na mene, ali ocito ima. trebala sam ici sa cimericom u razgledavanje, probudila sam se u 9 ali cimerica jos nije bila budna. i onda sam lijepo nastavila spavati do skoro 3 popodne. kasnije je po mene dosla druga cura, i kupila sam fen i knjigu (:D). vodila me i na fensi veceru, prilicno skupu, ali nije dala da platim. ti japanci me izludjuju. nikad mi ne daju da placam. ok, znam da se s njima treba svadjati oko toga jer oni uvijek zele biti pristojni, ali nakon par minuta izgubim zivce. onda mi jedino preostaje da drugi puta budem malo brza kod vadjenja novcanika. eh da...vecera... jele smo jegulju sa rizom (mama, nemoj se ljutiti jer ne jedem tvoje mahune i slicne stvari :D ). cura je bila tolko pristojna pa je i ona jela sporo (jedno sat i pol :D ) jer ja nisam bas vjesta sa stapicima. mislim da su svi buljili u mene, jos smo jele za stolom di kuhaju ispred tebe. al ok, naucit cu. jedna zanimljiva svar kod japanaca (a koju bi trebali i mi uvesti) je da svaki put prije jela dobis vruci rucnik za obrisati ruke. i uvijek ti donesu casu vode sa ledom. cim sjednes, dodje casa vode. ako popijes ono sto si narucio, dodje opet casa vode.
prije odlaska u japan, mislila sam da cu imati osjecaj da sam u japanu, po svim tim japanskim znakovima, i bojama (sve je uzasno sareno), ali to uopce ne primjecujem. vise paznje privlace svi ti njihovi neobicni obicaji. jos uvijek ne mogu vjerovati da su na pokretnim stepenicama svi "lined up"
(ispricavam se na egleskoj rijeci, al doslovno je tako) i svi cekaju u redu za pokretne stepenice. japanci definivitno ne vole hodati. koriste jako puno i liftove. svugdje postoje veliki litovi i voze se u njima kat-dva. bila sam i u supermarketu. nikad ne bih rekla da je to ducan. toliko je sve sareno, prodaju uzasno puno gotovih ruckova. pricala mi je japanka da oni skoro nikad ne kuhaju jer nemaju vremena. pokazala mi je gdje se nalazi tofu (imaju cijelu policu sa valjda 100 vrsta :D ) i sve ostalo sto me zanimalo. eh,a onda sam ipak imala priliku i ja platiti (ovaj put sam bila brza) i kupile smo kuglice od rize punjene nekom jako hladnom kremom sa zelenim cajem i jos uvaljane u zeleni caj. nikako se ne mogu naviknuti da kod placanja moram novce staviti u posudicu i da mi sve zivo dodaju sa dvije ruke. a tek osmijeh prodavacica... od uha do uha i prilagodjen glas.
malo smo trazile druge stanove i sutra ili preksutra cu ici pogledati drugi stan i definitivno selim. jucer nije bilo niti tople vode. sad je uzasno zima, sjedim u kaputu. svaki tjedan je kao netko zaduzen za ciscnje necega, ali svejedno je uzasno zmazano (inace, ovdje nas je 6 cura). dobro da sam ja zaduzena za stepenice dok sam ovdje :D (stepenice su siroke mozda pola metra :D i ima ih oko 20 komada). ono sto mi se svidja kod ovog stana je da odmah kraj ulaznih vrata stoji automat sa zelenim cajem :D eh da... gledale smo i zeleni caj i male cajnike za kuhati caj. rekla je da ne
smijem kupiti caj tako dugo dok ne kupim cajnik jer se caj smije kuhati jedino tako. malo je ostala sokirana na moju izjavu da ja doma kuham vodu sa elektricnim grijalom :D
pitali su me dal mi u hrvatskoj imamo vlakove i dal se vozim prvi puta u vlaku. valjda im licim na seljanku, nemam pojma. ili mozda jer se stalno cudim necemu. pitala me za foto aparati velicine 4x4cm koji izgleda ko privjesak, dal je popularan u europi. rekla sam joj da to vidim prvi put u zivotu...jep, seljanka :D
a sad oblacim kaput i idem na internet objaviti ovaj post :)
Probudila me prije pola sata buku sa ceste i neki glas koji govori nesto na japanskom. trebala mi je dobra minuta da shvatim koji je to jezik i di se ja to nalazim.
da se malo vratim na jucerasnji dan...bas kad sam jucer mislila da se vise nista neobicno ne moze dogoditi, barem ne u stanu, upoznala sam se sa senzorom na wc dasci... naravno da griju, pa vani je zima! sad mi je jasno zasto mi je druga cimerica (isto iz druge sobe) rekla da ona zna sjediti u wc-u kad je na internetu. ocito nije razlog samo u dobrom signalu.
upoznala sam i svoju cimericu. cura se cini ok, al ne razumijem ju bas najbolje. zamolila me da pomaknem malo svoje kofere, i iz ladice ispod mojeg kreveta je izvadila, niti vise niti manje, zdjelu kuhane rize. ovo je bilo u 1 u noci. eh, ali kakva bi to vecera bila, da jede cistu rizu. zato u drugoj ladici (isto ispod mojeg kreveta) drzi oko petnaestak staklenka sa razlicitim zacinima i tko zna cim sve ne. ajde, ok, cura radi do pola 12, veli, nekad i do 2 u noci.
jucer sam s japancima razgovarala malo o njihovom skolovanju. jako su se zacudili kad sam rekla da imamo i po 40 sati tjedno predavanja. oni imaju najvise dvanaest. a i to vele da ih pola ne dolazi, zato jer spavaju do podneva. cudili su se kad sam rekla da nama pocinju u sedam, bolje reci, zgrozili su se. rekli su i da jednom kad se zaposle, godisnji odmor traje najvise sedam dana.
a toliko ga imaju samo sretnici. obicno je dva do tri dana. a onda smo svi lijepo zakljucili (moja ideja bila :D) da godisnjeg imaju malo iz razloga sto su lijeni kad studiraju. inace, japanci pocinju posao traziti kad su jos na faksu. ako imas 21 godinu a jos nemas posao, trebao bi se jako zabrinuti. isto tako vele da prihvacaju bilo koji posao. da nema kod njih odbijanja posla jer ti se recimo placa ne svidja.
da mobiteli u japanu nisu ko nasi, znali smo u prije...imala sam mali problemcic danas. ukljucila sam snimanje zvuka i vise ga nisam znala iskljuciti... malo sam pretrazivala po mobitelu, i uspjela iskljucit snimanje sa jednom od 83 opcije sa zvuk (SAMO ZA ZVUK!!!). bitno da nema SMS...
ok, ovo je sad stvarno dosta o jednom danu... :) Idem u razgledavanje :)